History of Croatia

Hrvatska povijest , Have English and Croatian (Hrvatski) languages

(English)

At the time of the Roman Empire, the area of modern Croatia comprised two Roman provinces, Pannonia and Dalmatia. After the collapse of the Western Roman Empire in the 5th century, the area was subjugated by the Ostrogoths for 50 years, before being incorporated into the Byzantine Empire.

Croatia, as a polity, first appeared as a duchy in the 7th century, the Duchy of Croatia. With the nearby Principality of Lower Pannonia, it was united and elevated into the Kingdom of Croatia which lasted from 925 until 1102. From the 12th century, the Kingdom of Croatia entered a personal union with the Kingdom of Hungary. It remained a distinct state with its ruler (Ban) and Sabor, but it elected royal dynasties from neighboring powers, primarily Hungary, Naples, and the Habsburg monarchy.

The period from the 15th to the 17th centuries was marked by intense struggles between the Ottoman Empire to the south and the Habsburg Empire to the north.

Following the First World War and the dissolution of Austria-Hungary in 1918, Croatian lands were incorporated into the Kingdom of Yugoslavia. Following the German invasion of Yugoslavia in April 1941, the puppet state Independent State of Croatia, allied to the Axis powers, was established. It was defeated in May 1945, after the German Instrument of Surrender. The Socialist Republic of Croatia was formed as a constituent republic of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia. In 1991, Croatia's leadership severed ties with Yugoslavia and proclaimed independence amidst the dissolution of Yugoslavia.

(Hrvatski)

Hrvatski je narod oko 626. podložio rimske pokrajine Dalmaciju, Panoniju (bivši Ilirik) te osnovao dvije neovisne kneževine, koje je u Hrvatsko Kraljevstvo ujedinio njegov prvi kralj Tomislav, okrunjen 925. godine. Primorska Hrvatska je, pored Franačkoga Kraljevstva, prva trajna i uređena država u srednjoj Europi. Nakon izumiranja domaće dinastije Trpimirovića, Sabor (parlament) je za kraljeve Hrvatske izabirao vladare drugih država, stvarajući time personalnu uniju najprije Hrvatske i Ugarske (1102. – 1300. i 1307. – 1526.), a zatim Hrvatske i Austrije (1527. – 1918.). Kao predziđe kršćanske Europe između 15. i 18. stoljeća, Hrvatsko je Kraljevstvo bilo ključno za zaustavljanje daljnjeg prodora Osmanskoga Carstva na zapad, dok je s druge strane Mletačka Republika zaposjela većinu hrvatske obale. Hrvatska je država izgubila velik dio svoga povijesnog teritorija, koji je pripao Bosni i Hercegovini. Hrvatsko je Kraljevstvo sačuvalo svoju državnu suverenost posebnim položajem unutar Habsburške Monarhije sve do njezina raspada, 1918.

Nakon što je godine 1918. prekinula državnopravne veze s Austrijom i Ugarskom, Hrvatska je bez suglasnosti Sabora uključena u novostvorenu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (kasniju Kraljevinu Jugoslaviju). Time je Hrvatska prvi put stavljena u balkanski politički okvir te je nasilno prestala postojati kao država. Autonomna Banovina Hrvatska, uspostavljena sporazumom hrvatske oporbe i jugoslavenske Vlade 1939., trajala je do osovinskog razbijanja Jugoslavije, 1941. Unatoč plebiscitarnoj podršci stanovništva prozapadnoj seljačko-demokratskoj koaliciji, Drugi je svjetski rat u Hrvatskoj vođen između dvaju radikalnih pokreta – ustaša pod pokroviteljstvom Osovine i komunista (partizana) na strani Saveznika, koja su oba proglasila svoju hrvatsku državu. Od 1945., Hrvatska je bila jedna od šest saveznih država socijalističke Jugoslavije maršala Tita. Demokratski narodni pokret poznat kao Hrvatsko proljeće, za politička prava Hrvatske u Jugoslaviji, koji se 1967. suprotstavio nasilnom spajanju hrvatskoga jezika sa srpskim u srpskohrvatski, suzbio je jugoslavenski režim 1971.